TONOVI TAME
Tonovi tame –
kao da ne postoji
dobri duh snova.
Besani urlik –
kad se tame meškolje,
odjek u nama.
Okamenjeni –
premostiti daljine,
opsene tame.
Čemerna gora –
čekajući na suton,
svijanje tame.
TAMA IZ SNA
Tamni bunari,
igrokaz noćnih senki
u dubinama.
Vrtoglav pogled,
silazeći u tamu,
tamni vilajet.
Sa crnog trona,
melodija iz tame,
između dva sna.
ZNAK NOĆI
Sam u toj noći
i pulsiranje sile
u večno ništa.
Zgazi taj pokrov
u violentnoj noći,
ispljuni otrov.
Jesenje noći,
mržnja od devet milja,
pelen kao lek.
Zarobljeni um,
besnilo u snovima
u dugoj noći.
CRNA PESMA
Podzemni vetar.
Pesma što traži glavu,
pepeo princa.
Kaskada jada –
dok su mrtvi pevali
sred noćnog mora.
Prošlost je sada
trava što je pevala
u kriku zore.
SRED CRNOG
Kao arlekin
zatamniti smisao
crnog satena.
U stilu Harmsa
razbiti časovnike
i crni kvadrat!
Crni monolit –
posvuda zagonetke
u neizbroju.
U ziguratu,
ulaz u crnu kocku
boga Marduka.
Crni gradovi,
oblaci puni ptica,
tajni prepleti.
Ogrtač od tame,
crno stenje jezera,
tuge što tonu…
Milan Drašković, prozaista i pjesnik, rođen je 1951. godine u Beogradu. Objavio je tri zbirke priča (Golijat, Splin megapolisa, Priče iz budućnosti). Sa poezijom zastupljen u časopisima, zbornicima, kao i na internetu.