Snažni Perzijanac i plavokosa djevojka iz Burgundije, koju je našao sklupčanu, silovanu u panonskom blatu, dojahaše na vrh planine.
Pogledom obuhvate spaljene i pougljenjele brežuljke. U dolini ispod njih ljeskale se vode rijeke ili jezera ili mora? Blagovaše pečene životinjice, zečeve, kune, fazane, pa se spuste dolje, kroz dim, toplinu paljevine zgarišta.
Na obali rijeke podignu sojenice od trstike, pruća i blata, na rubu budućeg slobodnog i kraljevskog grada Zagreba.
Legnu jedne tmurne, sparne noći. Rodi im se prvi sin. Sveukupno sedmero – četiri sina i tri kćeri.
Burgunđanka oplemenila divlju vinovu lozu pa su pili trpko vino iz kositrenih čaša rimskih legionara koje nađoše na nekom grobnom mjestu. Perzijanac se jezikom tijela porazgovori i sprijatelji s turpoljskim šljivarima koji se hvalisahu listinama zahvalnosti koje im darova kralj Bela IV. Perzijanca imenovaše Hourwathom i bratom iz daleke pradomovine. Vješto je lovio divljač i strelicama gađao šarane i smuđeve u rijeci. Nikad nisu bili gladni ni žedni. Prolazili dani, mjeseci, godine. Rijeka ćudljivo mijenjala korito i tok. Rukavci bujali u proljeće, presušivali ljeti. Upute se jednog dana gore, prema sjeveru, gdje na padinama planine bijaše već sazidan grad opasan zidinama i kulama. Stršali tornjevi crkvica, zvonila zvona i milostinju molili sakati, unakaženi, prljavi bokci. Sirotinja ispod vedrog neba.
Prije ovih prizora preplivali potoke, vrbike, mulj i šljunkovite sprudove pa tad ugledaše velebna zdanja, muško i žensko u nikad viđenoj odjeći. Zveckale su sablje, šepurili se vojnici, vjetar milovao perjanice na njihovim visokim kapama. Pralje prale na potocima, u glibu izmeta i štakora, prnje i bijele noge čvrstih gležnjeva i širokih stopala. Bludnica raskrečenih bedara nudila pogled duboko u svoje međunožje…
Popnu se kroz vinorodni brežuljak načičkan daščarama i pokojom zidanicom. Ispred crkve šarenoga krova, na trgu, upravo su nekom siromašku stavljali užarenu krunu na glavu. Poslije saznadoše da mu je ime Gubec te da je podigao bunu kmetova kojima je dojadila tlaka i izrabljivanje. Držao je plamene huškačke govore protiv gospode i krvopija ispod jedne lipe, u hladovini nezagađenog zagorskog zraka… Potom se s morske obale vrati sin Zagrebienzius sa ženom i čoporom djece.
Perzijanac i Burgunđanka preminuše gotovo istodobno. Sin ih umota u prostirač od šaša, konoplje i lana, na malenoj krhkoj splavi gurne niz vodu ne pustivši ni suze za roditeljima…
Vrijeme protjecalo.
Silnik, napasnik i seksualni manijak Francek Tahy de Urbis et Orbis debelo je zloupotrebljavao prava prve bračne noći i bez odobrenja crkvenih vlasti konzumirao djevice iz Hrvatskog zagorja. Njegovi hajkači poput napujdanih pasa dovodili su poludjele, izbezumljene djevice u Susedgrad odakle se pruža nezaboravan pogled na savsku dolinu. Žrtve sladostrasnika bijahu djevice koje se nisu pravodobno podale nekom od kmetova, Iveku ili Jožeku, te na taj način postale slobodne od ius primae noctis…
Lov na vještice postao je svakodnevna razbibriga onanijom sasušenih crkvenjaka. Prakticirao se danju i noću, prema slobodnoj procjeni dušobrižnika, zlobih susjeda, zakukuljenih isposnika željnih mirisa spaljenih stidnih brežuljaka. Nije vrijedilo pravilo i zakon o lovostaju i zaštiti rijetke i plemenite divljači i jedna od coprnica bijaše oklevetana i optužena, stanovita Bara Majdak iz Donje Ilicze koju je cinkala ljubomorna i nezasitna svekrva bacivši zakrvavljeno oko na Barina čovjeka…
Zagreb je u to vrijeme bio na glasu kao otvoreni, slobodoljubiv europski grad u kojem se veselo živi i pjeva na karminama. Dičio se gostoljubivošću i diskrecijom. Zapisno je da je u jednom od svratišta sa živom glazbom boravio i u njemu se kurvao jedan od oficira-kavalira iz glasovite praške familije Hašek.
Iz dana u dan rasla je brojnost žitelja grada Zagreba.
Trbuhom za kruhom, sve muškarci zlatnih ruku, naseljavale ga pridošlice iz Monarhije: graditelji, zidari, klesari, remenari, cipelari, opančari, urari, zelenaši, pustolovi i prevaranti, slastičari, knjigoveže, čudaci i suknjolovci. Hrlili su sa svih strana prepoznavši Croatiju kao zemlju perspektive i sjajne budućnosti.
Društveni, kulturni i zabavni život mogao se prispodobiti s raskoši i ponudom obližnjih srednjoeuropskih metropola, premda je za njima zaostajao brojnošću mostova. Nezaboravni bijahu pokladni dani, maškare i maskenbali, kad je i veleposjednik, darežljivi pravoslavac g. Stanković poput bijednog pokućarca iz Vlaške ulice puštao uzde svojoj mašti i razbibrigi te ne mareći za sutrašnjicu udarao brigu na veselje. Nakon pokladnih obijesti broj novorođenčadi bi se udesetorostručio. Premda je smrt svojom nabrušenom kosom hladnokrvno kosila sve po spisku.
Vrhunac razuzdane sezone bijahu zabave u palači svijećama osvijetljenih dvorana barunice Pataky-Sigismund koja bijaše na glasu kao matrona s rekordno velikim, ispupčenim klitorisom. Točno u ponoć, pred izabranim gostima, u oblaku istočnjačkih miomirsa, pojavljivala se u tajnoj odaji, da znatiželjnicima bjelodano pokaže svoju izvanzemaljsku nadarenost, klitoris nad klitorisima. Dakako, za taj doživljaj trebalo je odriješiti kesu. Zveckali zlatnici, čuli se uzdasi duboko iz spolovila zadahtalih sretnika. Pričalo se da je barunica za donje rublje, gege, svilene čarape, steznike i podsuknje zbog spomenutog klitorisa inkognito odlazila švelji i modistici Josephini Vajsi u obližnji gradić Graz…
Najpozntiji zavodnici, avanturisti iz Mitteleurope bijahu dobrodošli, maženi i paženi od plemkinja, aristokratkinja i supruga bogatih trgovaca drvom, žitaricama, svinjama i svježom ribom s Jadrana. Zagreb više ne bijaše predziđe kršćanstva već slobodoumni grad za poduzetnike, špekulante, lihvare, vizionare i čudake svake fele. Vrijedne obrtničke ruke cijenile se puno. Novotarije iz cijelog svijeta bijahu prigrljene bez trunke manje vrijednosti i odmah prilagođene zagrebačkim prilikama. Iz neuglednih radionica, na sajmovima, nuđeni su predmeti za široku dnevnu uporabu. Plin, konjski tramvaj, munjovod, paromlin, gospodarska izložba, nagrade i diplome, mirogojske arkade. Sin kaptolskog slastičara igra tenis a zlobnici šire glasine da ima mali, malecki penis. Dora Krupićeva svakodnevno s košaricom prekriži se i poklekne prolazeći kroz Kamenita vrta…
Jednog dana automobilistički dealer i fantik Budicki zakurlbal svoj samohod i krene uz prduckanje iz auspuha iz Gundulićeve u promotivnu vožnju, kad… Ličanin Marko Grlić dotjerao stado ovaca kroz Frankopansku i goni ih uz pomoć pasa ovčara gore uz Mesničku, na Gornji grad.
Međutim, Budicki i njegova ganc nova makina nađe se u krdu ovca koje su blejale, gurale, vrtložile uzrujane gradskom vrevom i neprirodnim okolišom, daleko od rodne Like. Budicki smireno pripali lulu duhana, pričeka da se razuzla prometno-ovčja zbrka. Nije stoga čudo da su njegovi potomci polučivali sjajne rezultate na reliju Pariz – Dakar…
Vremena se mijenjala. Požari, potresi, poplave, skok preko Save. Znameniti vritnjak u Hrvatskom saboru. Što se može smatrati početkom nogometa u Hrvatskoj. Jedan od praprapraunuka Perzijanca i lijepe Burgunđanke bude prvi opslužitelj topa s Griča, jedan prvi član JAZU, dok se pak treći natjecao za gradonačelnika. I izvisio…
Punktum!
Priča preuzeta sa sajta www.vecernji.hr