TIJELU
Prestao sam ti vjerovati kao što se
u listopadu prestaje vjerovati suncu.
Ako te izložim svjetlu, oduzimaš mi vodu
i savijaš u starca punog sjećanja i tableta,
ako te izložim mraku, uzgojiš pse tišine
kojima me potom hraniš.
S balkona se prostire sve konkretnija daljina
i ne znam što treba učiniti.
Čemu te izložiti a da ne budem kao kopljem
otvoren, čemu te izložiti da se vratim.
*
A znam, znam biti težak poput budućnosti
u sljepoočnicama noću. Znam, pompei
katkad kao, tih i konačan, vadim to koplje
i očekujem da spojit će nam se krvi
u drugačiji izvor. Znam potom beskonačan
poput kipućeg mlijeka postajem nesnosan tren,
tamni okvir mrlje koja ti pokušava reći volim i jesi
riječima oduzetim olujom u malom mozgu.
*
I naselju koje postajem prijeti val. Ovdje
nema mora. Ni signalnih pištolja. Samo
tišine hirošime, iznova i iznova.
Čemu se izložiti a ne postati muzej.
*
Jer svemu što bi trebao biti mir prilaziš s leđa
i pretvaraš u rim u plamenu. Suviše ti vjerujem,
zbog davno stečenog znanja da poslije vatre
tlo postaje plodnije. Iako um nije takvo tlo.
Um je komora jeke u kojoj tamno korijenje
ne poštuje ni biologiju ni kemiju, i što bi trebalo
biti flora i fauna, postaje podrum osvojen vlagom.
Ako te izložim pitanjem ruke druge ruke,
koja bi ugasila požar, izloziš me sramu i tremoru.
Ako ti povjerujem, izvući ćeš mač iz kamena.
*
Raspredaš tišinu betona, predano. Ako izustim,
bojim se bit će krletka, bit će nikada druga ruka.
Bit će iznenadni korak u zamku postavljenu samome sebi,
usred nježnosti, poput dodavanja papra onome koga voliš.
*
Ti bez abecede moj um kocka za potpalu vatre,
zapaljena strijela u beskonačnom letu do mete,
i dupla metafora, opet. Ali ovdje
nema ni triješća ni mete. Samo šutnja, i srce
a kojem spoznaja kleca. Od vatre bih ti vrata dao,
samo otvori abecedu. Reci mi, shvaćaš li val koji dolazi.
ZATVARANJE KLAONICE
Gledao sam u tvoje sunce, vjerom u klijanje
većom od krista legao u tvoju zemlju, rekao
znaš li da postoji potpuno crna kokoš, ayam cemani
i živi u šutnji. Tako si me naučila
patnja je uvijek rezultat tržišta gladi,
bliskost u sebi nosi neizrečenu ucjenu
u kojoj obitava sloboda.
Tako si me naučila spustiti oštricu
i otići.
RUŠENJE DRŽAVE
U danu nesposobnom postati staklenik
iz televizora su ritualno izlazile lopate
ulazile u hrvate
opet izlazile, pune velikog ugljena.
Htio sam reći država je peć država je
utroba zvijeri, češnjak oko vrata dementnog oca
uvijek spremnog postati ložač u rukama nacije.
Pitati i što osim vatre, bih, sa svim tim ugljenom?
*
Plav i neprevodiv rekao sam zaboga
leave Britney alone